|
|
| < | svibanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
evo dosao je i taj dugo ocekivani dan...norijada a ja pa evo lako je zakljuciti sjedim doma...jucer se ubila i proslavila svoju norijadu ali ipak ni danas to pijancevanje nije trebalo propustiti ali ja jesam...jucer mi je decko opet napravio skandal i ja kako sam prezivcana i uz to kaj sam 3 h pjesacila do fucking jaruna i izgorila ajme majko (inace sam bijela ko sir) cim je atmosfera otisla u kurac pokupila se doma...sad zujim neznam kaj da radim i ludim jer se pol razreda zabavlja a pol nas je otislo i ja s njima i nemam nikaj za raditi...samo sam se opet posvadala s deckom...uvijek mi sve pokvari...svaku moju zabavu i zelju da nekaj ispadne dobro sjebe ...nikad nemoze biti po mom...sad nakon godine dana vidim stvari koje prije nisam...NEMAM ZIVOT!tj. imala sam ga a on mi je i to oduzeo...zbog njega gluposti radim i zivce gubim i polako blijedim,nestajem...
Uvijek sam mislila, mene neće snaći takva sudbina. Trudila sam se da nikad ne osjetim bol...nikad dopustila nisam da budem ostavljena. Smatrala sam da je bolje ostavljati nego biti ostavljen. Kako se kaže:''Za sve postoji prvi put'' tako se i meni to dogodilo. Vratile su mi se sve moje laži, varanja, ostadoh sama, ostavljena. Zatečena u nepoznatoj situaciji nisam znala šta da radim....ponosna kakva jesam, bila i ostala, ponašala sam se kao da mi ništa nisu značile njegove riječi, sječam se i sad kakvu su mi bol nanjele. Srce mi je slomljeno ostalo i postalo prazno,tako pusto, samo...Oduvijek sam bila čudna biljka. Nitko nije mogao vidjeti moju unutrašnjost i prave osječaje. Izgledala sam kao bezosječajna i jaka osoba....nitko nije ni pomislio kakva sam zapravo! Ipak kao što rekoh stigla je i mene takva sudbina.Sad shvačam da sam sama sebi najviše naudila. Kao što čovjek stvori sliku druge osobe kakva njemu paše, uveliča njegove sposobnosti, dobrotu i svako krivo ponašanje opravdava...tako sam i ja, ipak logično je da to radimo jer smo...zaljubljeni. No ni sad neznam dali sam bila zaljubljena ili sam jednostavno tražila potporu i samo to uzbuđenje i povezanost su me natjerale da to pomislim. BIlo je ljeto, more i sunce je pržilo, previše stupnjeva! Svako ljetovanje ima neke svoje tradicije a naše se vjerojatno kao i večina ostalih sastojalo od cuganja , izlaženja i zajebancije. I prije sam vidjela te prekrasne oči kako me gledaju ali sad su imale drugačiji pogled ( i dalje se uvjeravam da nije alkohol u krvi kriv za taj pogled)...koji me jednostavno probio! Samopouzdana ko i uvijek (iako nemam nekog pretjeranog razloga biti...) naravno napravila sam prvi korak... započeli smo razgovor i nastavili ga izvan birca, sve je bilo savršeno. Bio je drugačiji od ostalih, samo je htio pričati, pokazivao je interes za mene i moje mišljenje o svemu! Možda je baš u tom trenutku postao još veći u mojim očima....Gledala sam ga sa znatiželjom-koja li će slijedeča tema biti...i uvijek me iznova iznenadio. Dani su prolazili, mislila sam bit će od toga nešto....ipak bili smo posebni! U šali kako smo sami zaključili, na svijetu postoje dvije savršene osobe...jedna muškog a jedna ženskog roda ...mislim da je očito da smo to bili mi. Tako je on rekao, jer ja pak nisam htjela pokazati da mi je stalo i da to i sama mislim...to mi nije bila navika. U tih par dana proživjeli smo kao neki parovi u godini dana....prevaru, pa njegovo ispričavanje, moju netoleranciju i ljutnju...al kako sam se mogla ljutiti na te prekrasne oći ...i još ljepši osmijeh...Napravila sam največu grešku u svom životu. Zgazila sam svoj ponos i prešla preko nečega do čega sam rekla da nikad neću. I opet smo mi zajedno čekali jutro, gledali zvijezde i uživali u blaženoj tišini...kako svaka priča završava tako je i ova. Moru i ljetovanju je došao kraj, pa tako i svim njegovim obečanjima i lijepim riječima...Nikad nisam niti ću saznati koja je bila svrha svega toga...ionako ništa nije dobio s tim!
Iako ih naravno nema i one ne postoje jer je ljubav jako zamrsena stvar koju je tesko i opisati a kamoli napraviti pravila za nju ovih 10 su mi se ucinile fora. Naravno dio sam ih odmah u startu "prekrsila" al eto ih i vama na uvid....
1. Nikad se ne zaljubljuj do usiju
2. Ne placi, ne pati- steti ljepoti
3. Ne moli ga jer ces moliti cijeli zivot
4. Cijeni ga, ali sebe vise
5. Sve sto kaze 50 % vjeruj-50 % odbaci
6. Na zovi ga poslije svade
7. Ako zeli prekinuti, odusevljeno prihvati
8. Kad place, ne placi s njim
9. Ne dopusti da te povrijedi
10. Ako te zaprosi 2 puta odbij, 3 put prihvati
Ovo deseto mi nikad nece biti jasno al sta sad...
Tko li je uopce stranac? Tko je ta osoba koja je zasluzila da ga nazivam tim imenom...Zar je to samo jedna osoba ili mi je cijeli moj zivot stran pa tako i ljudi u njemu postaju stranci? Cim je ova tema moram spomenuti jednu svoju frendicu, neznam dali mi je i ona stranac ali nadam se da nije, malo luda i opicena uvijek postavlja zanimljiva pitanja i nalazi jos zanimljivije teme, kad je s njom covjek se stvarno zamisli. Tako me ona neki dan pitala tko je za mene stranac? Naravno rekla sam osobe koje ne znam, no naravno ona se nije slozila i onda smo usle u duboku raspravu o tome. Slijedila su pitanja tipa zar nisu meni stranci svi ljudi koje neznam dovoljno dobro iako se druzim s njima duze vrijeme...zar nisu meni stranci vecina ljudi iz razreda jer ionako ih nakon mature nikad necu vise vidjeti, zar nisu svi moji bivsi meni stranici jer ne znam bitne cinjenice o njima...Kao i uvijek pocela je svoj monolog. Bila sam jedna od rijetkih koja ju je slusala sa zanimanjem i bez smijeha. Vecina ju nije shvacala ozbiljno no ja jesam. Glavna tema monologa naravno bila je ta rijec stranac i sta ona predstavlja. Vrtila se oko toga komentirajuci tko je sve za mene stranac, ispitivala me i trazila neke detalje o mojim bivsima te dosla do zakljucka da mi jedino ovaj sadasnji (zajedno smo god dana) nije stranac. Pravi ne stranac je onaj koji je ostavio trag, kojem vjerujes i koji moze plakati pred tobom bez da skriva glavu...Ona nikad nije plakala, nikad suzu ispustila nije, ne govorim samo da predamnom nije nego ni pred nikim drugim nije...to je za nju slabost, ne slazem se s tim ali sta ces...a na pitanje dali mi je ona stranac ? Zasutila je...to je uvijek bilo tesko ''cuti'' od nje...sutnja je znacila potvrdu, sutnja je znacila da je bez teksta ostala a to za nju nije bilo tipicno...nastavile smo pusiti svoju cigaretu na velikom odmoru u tisini..u toj tisini koja ju je vjerojatno probila...ostatak dana nije bila ista kao prije...
Love is like a butterfly
Hold it too tight...
It'll crush...
Hold it too loose...
It'll fly....
Neznam kako vama ali meni kadkad dođe da više ne želim biti u vezi...da moja polovica jednostavno više nije ista, da smo se zasitili jedan drugog te da nam jedino preostaju svađe. Upravo je sad takav trenutak. Opet taj jebeni početak i neznam kako sve započeti..pa evo...imam dečka godinu dana. Pri početku sam ga prevarila i odmah mu to rekla i kako je sve to izgledalo jer istina je da ja nisam bila kriva za prevaru...Koliko god je on rekao da mi vjeruje i ima povjerenja u mene, i dalje mi tu prevaru nabacuje na nos kad god npr. bude tema da bi ja htjela izaci s frendicama van. Nikad prije nisam morala stati i razmisliti kad sam zadnji put bila s frendicama vani a sad sam se i tog sjetila 23.11- od moje frendice rođendan...koliko je od tad vremena prošlo...
Sve bi to bilo ok da ja kadkad odem na kave s frendicama ali ni od toga ništa jer smo suprotni turnus i još 4 razred gimnazije...štrebanje za faks i maturu, nikak uskladiti vrijeme, osim vikendom...hmmm, taj bajni vikend -pripreme i svake prijestupne izlaz van a kad se i dogodi takva subota da idemo van moj dragi se jednostavno nafuri kao kaj se nisam s njim dogovorila. Jednostavno neznam kaj da radim, svakim dan sve te svađe koje se tiću apsolutno svega-mojih primjedbi da je previše nesiguran te da nemora meni zato srat za izlaske ili pak za kavu, a da o muškim prijateljima ne pričam,svi su mi na offline na msnu...jer je moja ljubav prigovorila a meni se nije dalo svađat...pa nek mu bude , i sad mi je žao ...zakaj sam mu dala da mi oduzme slobodu...ne znam...
Kako zapoceti recenicu...nekako je to uvijek najteze. A kako zapoceti tek prvi post teze je od tezeg...mozda sam nasla nacin samim ovim sto pisem ali dali je to dovoljno dobro,dovoljno vrijedno prostora na netu,ili ja mogu bolje? Trenutacno mi nije bajan trenutak i bas zbog toga otvaram svoj drugi blog i to iz jednog glupog razloga,za onaj svi moji poznati znaju a ja samo zelim savjete nepoznatih ljudi koji su totalno objektivni....Zelim imati svoj prostor gdje mogu napisati sve sto me smeta,probija a da ne povrijedim ljude oko sebe. Zelim imati opciju i mjesto gdje cu se ispuhati. Dali je blog to mjesto? Nista drugo mi ne pada na pamet, valjda je...no tko ce ga znati...
